Autor istražuje iz perspektive zapadnoevropske zemlje, u njegovom slučaju Njemačke, može li se i na koji način religija cijeniti u sekularnom društvu. Historijskim kritikama ukazuje da bismo trebali revidirati svoje navike; kako se (na „Zapadu“) doživljava islam, kako se religije percipiraju izvana, ali i kako religiozni ljudi ponekad lažno predstavljaju nereligiozne.
Umjesto toga, on se zalaže za prilagođavanje naših kategorija „mi“ i „ostali“ i udruživanje snaga s onima koji su posvećeni zajedničkom životu protiv onih koji vode kampanju i agitiraju protiv toga, bez obzira na to ko u šta vjeruje. Njegova razmatranja oblikuje situacija u Njemačkoj, ali dovode do zaključaka koji imaju univerzalnu vrijednost.